Ako ovo čitate, velika je šansa da vam je arhitekt upravo rekao: “Trebat će vam i strojarski projekt.”
Što to zapravo znači? Ukratko — to je dio projekta koji obuhvaća sve sustave: grijanje, hlađenje, ventilaciju, klimatizaciju, plinske instalacije, pa čak i bazensku tehniku.
U ovom ćemo se blogu, međutim, fokusirati samo na sustave grijanja, jer upravo tu najčešće nastane najviše pitanja (i najviše zabuna).
Znamo — trenutno vam to možda nije ni blizu vrha popisa prioriteta.
Ali taj strojarski projekt trebate već za ishodovanje građevinske dozvole, pa zašto ga ne iskoristiti pametno?
Zašto s projektantom ne dogovoriti rješenje koje će vam kasnije donijeti udobnost, a ne glavobolju?
Dobar strojarski projekt i kvalitetan troškovnik uštedjet će vam mnogo glavobolja kad dođe trenutak da zovete majstora za izvedbu.
Sve će biti jasno, precizno i bez iznenađenja u ponudi i na gradilištu.
Radite novogradnju – projekt svog doma iz snova.
Naravno da su arhitektura i dizajn na prvom mjestu.
Ali… što ako se u toj prekrasnoj kući zimi budete smrzavali, a ljeti znojili?
Što ako vas računi za grijanje svake zime neugodno iznenade?
Istina, sad vam se sve to možda čini kao nepotrebna gnjavaža, ali vjerujte — kad dođu prvi računi za grijanje, ovaj tekst će vam pasti na pamet.
Krenimo redom — prvo ćemo razjasniti što sve treba uzeti u obzir prije nego što uopće krenete birati sustav grijanja.
Pa dobro. Koji sustav mi je najpametnije ugraditi?
Kratki odgovor — ovisi.
Dugi odgovor — ovisi o više faktora koji zajedno čine vašu stvarnu sliku.
Prije nego što krenemo u detalje oko vrste grijanja, vrijedi razmisliti o nekoliko osnovnih stvari.
Svaka od njih može značajno utjecati na izbor sustava – i na to hoćete li biti zadovoljni već nakon prve zime u novom domu.
1. Vaš budžet
Nema smisla raspravljati o potrošnji, kvaliteti i stupnju komfora ako u budžetu jednostavno nema sredstava za to ostvariti.
Naravno, ako sada pretjerano štedite, kasnije ćete teško nadoknaditi ono što ste propustili u startu.
2. Namjena objekta
Nije isto gradite li kuću za sebe ili za najam.
Ako je kuća za najam, poželjno je da sustavi grijanja i hlađenja budu jednostavni za upravljanje.
Ne želite svakom gostu držati predavanje o tome kako se pali grijanje, niti očekivati da proučava priručnik.
Ako mu date previše opcija, rezultat je obično isti — sve će poremetiti i na kraju će vas zvati jer mu je ili prevruće ili prehladno.
3. Planirano vrijeme korištenja objekta
Hoće li se objekt koristiti povremeno — nekoliko tjedana ili mjeseci godišnje — ili će to biti cjelogodišnje mjesto stanovanja?
Ako se koristi samo povremeno, nema smisla ulagati u preskup sustav koji se neće isplatiti.
Ako se koristi uglavnom ljeti, možete uštedjeti na grijanju, a ako pretežno zimi — na hlađenju.
Sve ovisi o stvarnim navikama korištenja.
4. Željeni stupanj komfora
Ovo je vrlo subjektivno, ali jako važno.
Nije isto grijati se klimom, radijatorima ili podnim grijanjem.
Klima može puhati punom snagom, prostor pokazuje 25 °C, a vama i dalje hladno jer je pod leden.
Radijatori griju kao ludi metar oko sebe, a na drugom kraju sobe — hladno.
Želite li mogućnost zasebnog upravljanja temperaturom po prostorijama?
Upravljanje preko smart home sustava?
Praćenje i optimizaciju potrošnje?
Sve su to pitanja koja utječu na izbor sustava.
5. Željena potrošnja energenta
Ovdje govorimo o učinkovitosti i kvaliteti uređaja.
Netko će reći da klima troši previše, a netko da se potrošnja gotovo i ne vidi.
Isto vrijedi i za dizalice topline (o kojima ćemo detaljnije pisati u zasebnom blogu).
Zašto klima može koštati od par stotina do nekoliko tisuća eura?
Zato što nisu sve jednako optimizirane za grijanje.
Da, sve “griju”, ali ne jednako efikasno.
Čak i poznati proizvođači imaju dvije serije — jednu prilagođenu grijanju, drugu ne.
Razlika u cijeni je upravo u tome koliko topline dobijete za svaku potrošenu kilovatsat struje.
6. Unutarnji dizajn
Većina ljudi razmišlja o estetici kod uređenja doma, ali rijetko i kod sustava grijanja i hlađenja.
A zašto ne biste i to uklopili u dizajn?
Primjerice: klima na zidu – uklapa li se u interijer?
Ako ne, znajte da postoje rješenja koja se mogu sakriti u namještaj, zid, strop ili pod.
Takvi sustavi ne moraju biti preskupi, a vizualno prostor čine urednijim i mirnijim.
7. Dostupan prostor
O ovome se često ne razmišlja dovoljno rano.
Završi se cijeli arhitektonski projekt, pa onda dođe strojar i čuje: “Ja sam mislio da bi stavio dizalicu topline.”
Može — ali gdje?
Gdje je tehnička prostorija?
Gdje ćete smjestiti pumpe, spremnike, bojler, razdjelnike?
A ako planirate peć na kruta goriva — gdje ćete skladištiti drva ili pelete?
To su pitanja o kojima treba razmišljati već u početnoj fazi projektiranja, jer kasnije rješenja često znače kompromis.
8. Podneblje
Nije isto grijete li objekt u Istri, Dalmaciji, Lici ili Slavoniji.
Različite su zimske minimalne temperature, a s njima i uvjeti rada sustava grijanja.
Ono što u Dalmaciji radi bez problema, u Lici bi moglo imati poteškoća.
Zato je važno već u fazi projektiranja promisliti kako će se sustav ponašati u najhladnijim danima i osigurati da je odabran uređaj prilagođen lokalnim uvjetima.
Kao što vidite, odabir sustava grijanja nije samo pitanje cijene uređaja.
Radi se o kombinaciji faktora – od podneblja i navika korištenja do raspoloživog prostora i željenog komfora.
Dobar projekt sve to uzima u obzir i nudi rješenje koje ima smisla baš za vaš objekt.
Što ranije u procesu uključite projektanta grijanja – to će rješenje biti jednostavnije, učinkovitije i dugoročno jeftinije.
Kad znate koje faktore treba uzeti u obzir, vrijeme je da pogledamo kako toplina zapravo dolazi do prostora – odnosno koje sve opcije postoje za predaju topline.
Podsustavi predaje topline
Podsustavi predaje topline predstavljaju način na koji se toplina prenosi u prostor.
Drugim riječima – to je kako se vaš dom stvarno grije (ili hladi).
Iako postoji mnogo načina za prijenos topline, u praksi se kod obiteljskih kuća najčešće koriste sljedeći sustavi:
1. Klima jedinice
Najjednostavniji mogući sustav. Daljinski, tri klika — i toplo vam je.
Osim grijanja, omogućuju i hlađenje, što ih čini praktičnim rješenjem.
Ali, obratite pozornost:
odaberite klima jedinicu optimiziranu za grijanje, inače možete očekivati visoke račune za struju.
Kad se spomenu klime, većina odmah pomisli na one klasične “kutije” na zidu.
Da, to je najčešće rješenje, ali nije i jedino.
Postoje i podne, stropne, kanalne i skrivene verzije — koje se mogu estetski bolje uklopiti u prostor.
Ako vam je važan izgled interijera, vrijedi razmisliti o takvim izvedbama.
2. Podno grijanje
Jedno od najugodnijih rješenja u praksi.
Toplina dolazi iz cijele podne plohe, pa prostor ima uravnoteženu temperaturu, a noge su vam stalno tople.
Nema debelih papuča ni duplih čarapa — ni zimi.
Djeca mogu sjediti i igrati se na podu, a osjećaj komfora je izvrstan.
Podno grijanje je često i plus za vrijednost nekretnine, jer podiže razinu udobnosti i energetsku učinkovitost.
3. Radijatori
Za novogradnju? Ne preporučujemo.
Radijatori su danas zastarjelo rješenje – zauzimaju prostor, skupljaju prašinu, griju neravnomjerno, a vizualno ne doprinose interijeru.
Usto, ako se ne pazi kod odabira i ugrade niskotemperaturnih radijatora, potrošnja energenta može biti visoka.
A cijena same montaže često bude gotovo jednaka kao kod podnog grijanja.
Drugim riječima – podno grijanje je ugodnije, učinkovitije i dugoročno pametniji izbor.
4. Ventilokonvektori
Ventilokonvektor je, pojednostavljeno rečeno, “klima” kroz koju ne prolazi freon, nego topla ili hladna voda.
Zvuči zanimljivo, ali u praksi je to skup i složen sustav:
zahtjevan za održavanje, ugradnju i upravljanje.
Za obiteljske kuće nema smisla — daje isti rezultat kao klima, samo s više troškova i više komplikacija.
Da, može se spojiti na dizalicu topline i grijati i hladiti, ali isto to može i obična klima, jednostavnije i učinkovitije.
5. Zidno grijanje
Ovo je relativno rijetko rješenje kod nas, ponajviše jer klima nije dovoljno hladna da bi ga opravdala.
Ipak, neki ga biraju iz čistog komfora.
Princip je sličan podnom grijanju – samo što toplina dolazi iz zida umjesto iz poda.
Sustav je zanimljiv, ali za naše podneblje uglavnom nepotreban.
6. Stropno grijanje i hlađenje
Sustav vrlo sličan podnom grijanju, ali se cijevi ili paneli ugrađuju na strop.
Prednost je što prostor ostaje potpuno slobodan i vizualno čist, što može biti zanimljivo kod modernih interijera ili prostora s puno staklenih površina.
Ipak, kod grijanja je učinkovitost manja jer toplina prirodno putuje prema gore.
A kod hlađenja postoji još veći izazov – ovakav sustav u hrvatskoj klimi ne može pokriti više od otprilike 30 % potreba za hlađenjem.
Drugim riječima, za ugodu u najtoplijim danima potrebno je predvidjeti dodatni sustav hlađenja (npr. klima jedinice).
Također, ovakav sustav zahtijeva i veću visinu prostora, jer spuštanjem stropa gubimo na svijetloj visini prostorije.
Zbog toga se koristi uglavnom u novogradnjama s jasno planiranom tehničkom infrastrukturom i većom visinom etaže.
Svaki od ovih sustava ima svoje prednosti i mane — ali za većinu obiteljskih kuća podno grijanje uz pravilno dimenzioniran sustav grijanja (npr. dizalicu topline) pokazuje se kao najugodniji i najisplativiji odabir.
Kao i uvijek, najbolje rješenje ovisi o kombinaciji faktora – vrsti objekta, navikama korištenja i budžetu.
No, ono što se uvijek isplati jest:
Što ranije u procesu uključite projektanta grijanja – to će sustav biti jednostavniji, učinkovitiji i dugoročno jeftiniji.
U sljedećem poglavlju pogledat ćemo odakle toplina zapravo dolazi — odnosno koji se podsustavi proizvodnje topline danas koriste i što sve treba znati prije odabira.
Podsustavi proizvodnje topline
Podsustavi proizvodnje topline predstavljaju način na koji se energent pretvara u toplinu.
Drugim riječima — to je izvor topline koji zagrijava vaš sustav grijanja.
Danas je izbor sustava grijanja više nego ikad povezan s energetskim propisima i dostupnošću energenata.
Fokus se sve više prebacuje na obnovljive izvore energije i nisku potrošnju električne energije, što objašnjava zašto dizalice topline sve više preuzimaju tržište.
U praksi se najčešće koriste sljedeći sustavi:
1. Dizalice topline
Dizalice topline danas su najpopularniji i najnapredniji sustav grijanja u novogradnji.
Rade na principu prijenosa topline iz okoline (zraka, vode ili tla) u sustav grijanja, uz minimalnu potrošnju električne energije.
Razlikujemo četiri glavne vrste:
1.1. Zrak – zrak
To su u osnovi klima jedinice koje svi poznajemo.
Najčešće se koriste za hlađenje, a za grijanje rjeđe, jer ne pružaju isti stupanj komfora kao sustavi s toplom vodom.
1.2. Zrak – voda
Kad netko kaže “imam dizalicu”, u 90 % slučajeva misli upravo na ovu vrstu.
To je najrasprostranjeniji sustav koji služi za centralnu pripremu ogrjevnog medija (vode).
Kod odabira obratite pažnju na:
1.3. Voda – voda
Za ovaj sustav potrebno je imati podzemnu vodu ili bunar iz kojeg se crpi toplina.
Toplina se preuzima iz vode i prenosi u objekt.
Sustav je skuplji i tehnički zahtjevniji, pa se isplati tek kod većih objekata ili kada su uvjeti idealni.
1.4. Zemlja – voda
Ovdje dizalica preuzima toplinu iz tla – putem bušotine (vertikalno) ili horizontalno položenih cijevi.
Sustav je skup i složen, ali vrlo učinkovit.
Najčešće se koristi kod većih objekata, primjerice industrijskih ili poslovnih zgrada, gdje već postoji velika površina parkirališta ili dvorišta.
Tamo se lako može iskoristiti površina tla za polaganje cijevi.
Kod obiteljskih kuća često nema dovoljno prostora oko objekta, pa je potrebno izvoditi vertikalne bušotine – što košta nekoliko puta više od same dizalice topline.
Zbog toga je ovaj sustav u pravilu neisplativ za manje objekte, osim u posebnim situacijama (velike parcele, viškovi prostora i sl.).
2. Hibridni sustavi
Ne morate se odlučiti za samo jedan izvor topline.
Moguće je kombinirati dva ili čak tri različita izvora — primjerice dizalicu topline i kotao na drva, ili dizalicu topline i plinski kotao.
Takvi sustavi omogućuju veću fleksibilnost i često manje troškove rada.
Najčešće jedan izvor (npr. dizalica topline) radi veći dio godine, a drugi se uključuje samo u vrlo hladnim danima.
Sve ovisi o dostupnom prostoru, željama i energentima, a ako je sustav pravilno projektiran i automatiziran, prijelaz između izvora odvija se potpuno automatski.
3. Kotao na pelete
Nekad vrlo popularan, danas sve rjeđi izbor.
Zbog naglog rasta cijene peleta, ovaj sustav više nije toliko isplativ.
Mnogi korisnici prelaze na druge oblike grijanja, a rabljeni kotlovi često se prodaju po vrlo niskim cijenama.
Prednost: automatiziran rad i solidan komfor.
Mana: cijena goriva i potreba za redovitim čišćenjem i održavanjem.
4. Kotao na drva
I dalje čest izbor, osobito u ruralnim područjima.
Drvo je povoljan energent, pogotovo ako imate vlastitu šumu.
No, zahtijeva rad i prostor:
Ovaj sustav ima smisla ako imate vlastitu drvnu masu i volju za rad oko loženja.
5. Kotao na plin
Postoje dvije opcije: UNP (ukapljeni plin) i prirodni (gradski) plin.
6. Solarni toplovodni kolektori
Zanimljiva ideja, ali zbog naglog rasta cijena opreme ovaj sustav je danas teško isplativ, osim ako se radi o objektu s izrazito niskim potrebama za grijanjem i toplom vodom.
U većini slučajeva pametnija investicija su fotonaponski paneli u kombinaciji s dizalicom topline ili električnim sustavima.
Bez obzira koji sustav razmatrate, vrijedi zapamtiti:
veća početna investicija najčešće znači manju potrošnju i manje glavobolje kasnije.
Dizalice topline danas su najčešći i najracionalniji izbor za obiteljske kuće, osobito kad su uparene s podnim grijanjem i dobrom izolacijom.
No, nijedan uređaj ne može nadoknaditi loš ili nedovršen projekt.
Najbolja dizalica ili kotao neće raditi kako treba ako sustav nije pravilno dimenzioniran i usklađen s načinom predaje topline.
Ulaganje u dobar projekt grijanja uvijek se isplati.
On je temelj svega — energetske učinkovitosti, udobnosti i dugoročne isplativosti.
U sljedećem dijelu pogledat ćemo što se danas više ne isplati ili se čak ne smije ugrađivati — odnosno, koje sustave grijanja svrstavamo u zabranjene ili zastarjele sustave.
Zabranjeni sustavi
Neki sustavi grijanja jednostavno više ne zadovoljavaju današnje propise, standarde ni zdrav razum.
I iako ih još ponegdje vidimo, u novogradnji – jednostavno ne prolaze.
U praksi često nailazimo na već ugrađene takve sustave ili na ideju da se isti ugrade, pa kreću pitanja:
“Pa zašto to ne mogu?”
“Tko će to meni zabraniti?”
“Zašto nisam dobio uporabnu dozvolu?”
Razlog nije birokracija, nego činjenica da od 2021. godine sve nove zgrade moraju ispuniti nZEB standard – zgrade gotovo nulte energije.
To znači da najveći dio energije mora dolaziti iz obnovljivih izvora.
Sustavi koji to ne mogu osigurati – više jednostavno nisu dozvoljeni.
Evo najčešćih “krivaca” koje još viđamo u praksi:
1. Peć na naftu (ekstra lako loživo ulje)
Grijanje na naftu nekad je bilo povoljno, ali danas spada među najskuplje i najneučinkovitije opcije.
Osim nešto niže početne investicije, ovaj sustav nema nikakve prednosti – skupo gorivo, česti servisi, velika emisija CO₂.
Uz to, ne ispunjava uvjete obnovljivih izvora energije, pa se u novogradnji više ne smije ugrađivati.
Drugim riječima – ako vam je grijanje na naftu, nećete proći uporabnu dozvolu.
2. Električni kotao
Elektrootporno grijanje kao glavni sustav – zabranjeno.
Dozvoljeno je samo do 20 % ukupno instalirane snage ostalih sustava grijanja.
Primjer:
Ako imate dizalicu topline snage 10 kW, možete imati maksimalno 2 kW elektrootpornog grijanja.
Zato električni kotao kao primarni izvor topline – ne dolazi u obzir.
Da, početna investicija je manja.
Ali kotao troši tri do četiri puta više električne energije od dizalice topline iste snage.
To što grije vodu ne znači da je isto – dizalica topline radi neusporedivo učinkovitije.
Dugoročno, električni kotao je katastrofalno neisplativ.
3. Podno električno grijanje
Slična priča kao i za električni kotao.
Ne – ne smijete ga koristiti kao glavni sustav grijanja.
Dozvoljeno je samo kao pomoćno grijanje, i to maksimalno do 20 % snage glavnog sustava.
Dakle, kupaonice, hodnici, nekoliko kvadrata ispred kauča – u redu.
Cijela kuća? Nikako.
Podno električno grijanje troši 100–200 W/m².
Za 100 m² grijane površine to je 10–20 kW električne snage.
Imate li vi toliko struje?
A ako imate – jeste li spremni na račun?
Osim što je skupo, ne prolazi energetski proračun jer ne koristi obnovljivi izvor energije.
Ugodno je pod nogama, ali ne i u novčaniku.
4. Električni radijatori
Vrijedi ista priča kao i za podno električno grijanje – samo još gore.
Griju neravnomjerno, troše puno, zauzimaju prostor.
Jedan dio prostorije prži, drugi je hladan.
Svaki kilovat topline znači i kilovat potrošene struje.
5. UV i infracrvene grijalice
Daju trenutačnu toplinu dok rade – ali čim ih ugasite, toplina nestaje.
Nema akumulacije, nema stabilne temperature, nema ugode.
One jednostavno nisu zamišljene za grijanje prostora.
Njihovo mjesto je na terasama i vanjskim prostorima – ne u dnevnoj sobi.
6. Atmosferski plinski kotlovi
Iako ih rijetko tko danas traži, vrijedi napomenuti da su atmosferski kotlovi zabranjeni.
Imaju nizak stupanj iskoristivosti i visoke emisije, pa se u novogradnju smiju ugrađivati isključivo kondenzacijski plinski kotlovi.
Oni koriste toplinu iz ispušnih plinova i time znatno povećavaju učinkovitost.
Ako već imate jedan od ovih sustava…
Ne morate ga sutra baciti.
Ali kad dođe vrijeme za zamjenu – nemojte ga obnavljati, nego planirajte prelazak na učinkovitiji i prihvatljiviji sustav.
Sve drugo je korak unatrag.
Svi ovi sustavi imaju nešto zajedničko: troše puno energije i daju malo koristi.
U novogradnji više nema mjesta improvizaciji – zakon to jednostavno ne dopušta.
Cilj nZEB standarda nije birokracija, nego učinkovit i održiv dom.
Zato danas govorimo o dizalicama topline, solarnim sustavima i pametnim kombinacijama izvora –
a ne o pećima na lož ulje i električnim radijatorima.
Ako vam izvođač nudi “povoljan” električni kotao, peć na lož ulje ili sličan sustav –
zahvalite mu se i potražite drugo mišljenje.
Najjeftinije rješenje na početku vrlo brzo postane najskuplje kad dođu prvi računi.
Zaključak
Ako ste došli do kraja – čestitam.
Vjerojatno ste među onima koji razmišljaju pametno i na vrijeme, i to će vam se dugoročno višestruko vratiti.
Kod novogradnje sve se vrti oko dizajna, rasporeda, pogleda, fasade…
Grijanje obično dođe tek negdje pri kraju razgovora – “ma riješit ćemo to kasnije”.
A onda kasnije postane problem.
Istina je da dobar sustav grijanja ne vidite, ne čujete i ne mislite o njemu –
a to znači da je dobro projektiran.
Zato se o grijanju treba razgovarati dok su zidovi još na papiru, a ne kad su već ožbukani.
Nema univerzalnog rješenja.
Svaka kuća je drugačija – kao i ljudi koji u njoj žive.
Ono što je savršeno za susjeda možda je vama preskupo, preglasno ili jednostavno – nepraktično.
Zato je pravi put:
Grijanje nije samo tehnička stavka – to je ono što vaš dom čini ugodnim, toplim i bezbrižnim.
Nemojte štedjeti na onome što će vas grijati idućih 30 godina.
Investicija u dobar projekt i kvalitetan sustav grijanja nije trošak – to je dugoročna ušteda i miran san.
Ako ste u fazi projektiranja ili planiranja grijanja –
slobodno nam se obratite.
Pomoći ćemo vam da odaberete sustav koji će biti ugodan, učinkovit i smislen za vašu kuću.
Bolje je donijeti pravu odluku sada nego popravljati skupe pogreške kasnije.